Maria (27) i Ulrich (27)
Krenimo iz početka. Kod nas u Wechsel-u vrijeme prolazi drugačije nego u gradu. Poznajemo se još od djetinjstva. Iz dječjeg prijateljstva razvila se ljubav i vjenčali smo se na Marijin 20-i rođendan. Zajedno smo radili na farmi još od kada smo bili djeca; u međuvremenu otac je prepisao farmu na nas i kritično promatrao naša nastojanja da se prilagodimo prirodnom obrađivanju zemlje.
Tek smo bili vjenčani i svi su nas nagovarali da imamo djecu. Poricali smo da o tome još nismo razmišljali. Izvana smo izgledali zadovoljno u ulozi bračnog para i bio-farmera. Nakon 5 godina braka, nisu nam smetala samo brbljanja obitelji i susjeda, tada smo i mi uistinu željeli dijete.
Učinili smo sve da nam bude udobno, uzeli puno vremena za zajedničke večeri i svakog mjeseca se čudili kako ništa "nismo napravili." Čuđenje se promijenilo u ljutnju, ljutnja u bijes i bijes na kraju u jednu gotovo bezizlaznu situaciju u kojoj smo se uvijek pitali zašto baš mi ne bi trebali imati djece. U međuvremenu su naši prijatelji, među kojima je bilo i onih kojih smo kasnije upoznali, dobili djecu, a neki već i drugo dijete.
Marijina ginekologica bila je posve začuđena što joj se Marija nije prije povjerila. Odmah je znala što treba učiniti. Uputila je Mariju u svoj laboratorij na preglede, a ja sam po prvi put u svom životu bio kod urologa. Zvučalo je gore nego prije. Doktor je imao puno razumijevanja za našu želju za djecom i bio je također uvjeren da oboje moramo biti pregledani.
Urolog je tada saznao u čemu je problem. Moj spermogram bio je loš da bi prirodnim putem dobili dijete. Možda je razlog u tome sto sam u mladosti bio izložen velikoj količini kemikalija na farmi. Tako smo odlučili otići u Beč u Wunschbaby-centar.
Prešli smo duži put, ali kod trećeg pokušaja uspjeli smo. Kod kuće još uvijek nitko ne zna kako su naša djeca došla na svijet. Nakon nekog vremena sigurno ćemo i drugima pojasniti da smo za našu obiteljsku sreću zahvalni maloj medicinskoj pomoći.
Karolina i Barbara, rođene 8. 11.
